Vila sa Košara
Krvav mjesec vrh Košara,
Grobnice ga srbske skrile,
Jeznim ehom mrak damara …
I jecajem gorske vile.
Smrtnim ropcem šuma zbori:
Vratite se braćo mila,
Zar vam muški rs ne kori
posestrima vaša vila!?
Odsjekli joj, psi, uvojke,
Sustigla je mrska hajka,
Al` se neda zor đevojka,
Nagorkinja naša, majka.
No krstače ove straži
I amanet vitezova,
Junačke im rane blaži
Starom pjesmom sa Kosova.
Tiho tuži i zapjeva,
Nenavikla na okove,
K`o Kosovka, negda, djeva,
Mrtvu braću pjesmom zove.
Vratite se sokolovi,
Vratite se meni amo,
Traže od nas prađedovi,
Da dušmane išćeramo.
Dižite se div junaci,
Počivati ne smijete,
Treba jaram da se zbaci
I da opet poginete.
Nema Kosmet ko da brani,
trulije su njine kosti,
dižite se opjevani,
a njima nek` Bog oprosti.
Oni mrtvi sv`jetom hode,
Nijesu ni bili živi,
`ajde braćo, ustaj rode,
Juriš sokolovi sivi!
A ja gledam lijuć` suze,
Gdje nam mrtvi, živim sude,
Ko nam, Braćo, dušu uze?
Svi za vilom nismo Jude!
Neven Milaković Likota
