(Video) KOLO BARA I KOSMETA: Bratstvo što granice ne zna

Između Rumije i Samodreže u kojoj je Lazar pričestio vojsku, preko igre i pjesme, srca Barana i njihovih domaćina srela su se večeras u jednom ritmu, u jednoj duši, na jednoj zemlji – srpskoj, vječnoj, kosovskoj.

Nedaleko od Gazimestana, u Prilužju, najvećem srpskom selu u vučitrnskoj opštini i okolini, gdje je svaka kuća čuvar identiteta, a svaka ulica dokaz postojanosti, večeras se igralo, pjevalo i radovalo – onako kako samo srpska mladost zna. Lokalni Dom kulture bio je pretesan da primi sve koji su željeli da vide i osjete koncert pod naslovom „Naša srca, bez granica!“ – veče posvećeno ljepoti tradicije, snazi zajedništva i ljubavi koja ne poznaje međe.

Na sceni – dva kulturno-umjetnička društva, dva kraja, jedan narod. KUD „Sveti Jovan Vladimir“ iz Bara i KUD „Abrašević“ iz Prilužja priredili su program koji nije bio samo umjetnost, već i svjedočanstvo. Svjedočanstvo da je srpsko kolo živo, da je pjesma glasnija od tišine i da je zagrljaj jači od svih podjela.

Publika nije štedjela dlanove. Emocije, ovacije, osmijesi i suze radosnice prepletali su se u istom ritmu kao koraci na sceni. „Čulo se večeras od Prilužja do Rumije!“ – rekao je jedan stari domaćin, stežući ruke svojih gostiju kao najrođenije.

Barani su dočekani sa hljebom i solju, raspoređeni po domovima dobrih i pitomih domaćina u Prilužju, gdje su svaka vrata širom otvorena, a svaka večera – bratska.

Šesnaestogodišnji Balša Petković iz barskog ansambla nije krio oduševljenje:

„Fantastično! Ovo je moj narod, moja zemlja. Osjećam se kao kod kuće. Jedva čekam da ponovo dođem!“ – kaže Balša, kome je ovo već drugi susret s Kosovom i Metohijom u kratkom roku, jer je vaskršnje praznike proveo kod ujaka u Kosovskoj Mitrovici.

Njegov otac, Zvonko Petković, sa suzom u oku dodaje:

„Ovakvi susreti vraćaju nadu. Ovo je živo svjedočanstvo da naš narod ima snage i budućnosti.“

Impresije ne krije ni Vlado Ćupić iz Bara:

„Ovo nije gostoprimstvo, ovo je porodična toplina. Prilužje je večeras bilo i moj dom.“

Umjetnički rukovodilac KUD-a „Sveti Jovan Vladimir“ Ljubica Davidović nije skidala osmjeh sa lica tokom cijele večeri. Njena energija, kao i radost koju nose mladi igrači i pjevači, obasjala je scenu i cijelu salu,  a njoj je predsjednik KUD-a "Abrašević" Zdravko Zdravković na kraju programa uručio i svečanu plaketu u znak zahvalnosti i saradnje.

Poseban duh večeri dao je i dolazak Slobodana Šubarića iz Donje Gušterice kod Lipljana, koji je doputovao da podrži događaj.

Tokom vikenda Baranke i Barani posjetiće Devič,  Visoke Dečane, Pećku patrijaršiju, manastir Svetih Arhangela kod Prizrena i Gračanicu, gdje će prisustvovati i svetoj liturgiji.

Sa članovima KUD-a iz Bara je i sveštenik Mladen Tomović, ujedno predsjednik Društva, čija prisutnost daje duhovni pečat čitavom putovanju.

Boravak Barana na Kosmetu tu ne staje. Za većinu mladih, to nije izlet – to je hodočašće.

„Ovdje je sve drugačije. I nebo, i tišina, i lice čovjeka. Kosmet je sveta zemlja. Privilegija je doći kao gost, ali koliki je tek blagoslov živjeti u ovom dijelu Srbije“, kaže Balša, zagledan u daljinu, kao da već vidi manastirske zidine kroz vrijeme.

Po završetku koncerta, bratsko druženje nastavljeno je uz pjesmu, domaću trpezu i planove za nove susrete. Barani već sada s nestrpljenjem iščekuju uzvratnu posjetu svojih prijatelja iz KUD-a „Abrašević“, jer je, kako kažu, „ovo bilo više od nastupa – ovo je bilo sretanje duša“.

Prilužje večeras nije bilo samo mjesto na karti. Bilo je to ognjište – zajedničko. Jer kad se srca spoje u pjesmi, onda nema daljine. Od Bara do Kosova i Metohije, jedno smo kolo. Jedan smo narod. Jedna ljubav.

M. Jovanović