RANJA SE VRATIO U VLADU: Sve je isto, samo Mila nema!

PIŠE: Mićo Lutovac

Kad je Tijana Dapčević prije dvadesetak godina otpjevala onaj čuveni refren „Sve je isto, samo njega nema“, malo ko je mogao pretpostaviti da će isti biti primjenjiv nakon toliko vremena u Crnoj Gori.

Taj koga nema samo malo je, čini se, ispod radara, malo ispod ramena. I malo ispod (po) časti. Nema Mila (Đukanovića). Makar se formalno nije vratio u izvršnu vlast. Ali, vratio se, gle čuda, njegov dvodecenijski pratilac, saveznik za sve i svašta, a ponajviše za prljave rabote. Desna ruka, šta god pod time podrazumijevali. Dakle - Ranko Krivokapić, vječiti šef parlamenta, ministar - multripraktik koji je bio dugo godina lider realno (ispod)cenzusnog SDP-a.

Vratio se u Vladu Crne Gore, vjerovali ili ne. Ovoga puta kao  kao savjetnik Ervina Ibrahimovića, aktuelnog ministra spoljnih poslova. I sve to, pazite sad – u potpunoj tišini, kao kad unuk vraća ikonu u kuću poslije smrti đeda kome je partija rekla da Bog i sveci ne postoje.  

Imenovanje koje se desilo još prije nekoliko mjeseci, niko ne pominje, kao da je riječ o nekom dosjetu na privatnoj večeri, a ne o državnoj funkciji na koju se postavlja čovjek čije je ime sinonim za sve ono što je politički trulo i sramotno u Crnoj Gori.

Jer, da se ne lažemo – ako je neko bio konstanta u najmračnijim danima podjela, diskriminacije i otvorenog antisrbizma, onda je to upravo Ranko Krivokapić. Taj dugogodišnji lider SDP-a, više desetina godina u službi Mila Đukanovića i politike koja je srpski narod u Crnoj Gori tretirala kao uljeze, sada se u tišini vraća na pozornicu. Bez ikakve odgovornosti, bez izvinjenja, bez srama.

Sjetimo se samo kako je upravo on bio jedan od najglasnijih u kreiranju „novog crnogorskog identiteta“ nauštrb i suprotno svemu onome što su Crnogorci bili kroz istoriju – so soli srpske. „Ranjina kokoška“ sinonim je za nametnutu državnu zastavu, znamo svi. Bio je (ne)popularni Ranja lokomotiva akcije krivotvorenja jezika kojim se odvajkada pričalo i priča u Crnoj Gori.  Uvedena je proslava lažnih momenata koji tobože govore o crnogorskoj državnosti, a sve što je mirisalo na ćirilicu, pravoslavlje i srpstvo – bilo je anatemisano.

I eto ga danas – savjetuje ministra. U čije ime, za čije dobro, to više nikoga ni ne zanima. Premijer Milojko Spajić, veoma je konfuzno reagovao na ovu informaciju na „prvu optu“. Čas se stekao utisak da je sve znao, pa se željelo predstaviti kako je u pitanju medijska „patka“, da bi brže-bolje saopštio naposletku da će zbog ovog čina pozvati ministra Ibrahimovića na konsultacije.

Zeleno svijetlo za Ranka i njegovu nazadnu politiku je, svjedočimo evo,  upaljeno. Da li zbog nekih narednih izbora, da li u strahu od koalicionog neslaganja, ili zbog neke niže političke trgovine – nije ni bitno. Bitno je da se narod ponovo tretira kao glumac u pozorištu apsurda.

A da sve bude još luđe – u priču se ubacuju i „pozivi iz redova hrvatske manjine“. Da li je na sceni novi oblik trgovine, u kojem se oni koji su obrukali i posvađali Crnu Goru vraćaju kao savjetnici u zamjenu za politički mir i raspodjelu plijena? Da li je Krivokapić simbol kontinuiteta duboke države, koja se mijenja samo šminkom i glumi „evropeizaciju“, dok ispod površine djeluje ista ekipa?

Vjerovatno ćemo i na to, kao i na sve dosad, dobiti odgovor ćutanjem. Tišinom. Baš kao što je i ovo imenovanje prošlo – bez saopštenja, bez objašnjenja, bez časti.

I zato – sve je isto, samo njega ima. Opet. Uvijek. I samo se pitamo: dokle?

Posmatrajući tetar apsurda, do kraja opravdano, Milan Knežević, lider DNP-a, već je ironično poručio da ako ikada postane ministar samo Milo Đukanović će moći da mu bude savjetnik. 

Bravo, Milojko ! Bravo, Ervine! Bravo, kreteni!!!