PIŠE: Mićo Lutovac
Ako ste se pitali gdje je danas prestonica evropske drogiranosti, odgovor je stigao direktno sa juga: Bar. Ne, nije više u pitanju bar na plaži, već grad Bar kao institucija nove hemijske epohe. Za samo 24 časa, 23 lica sankcionisana — a to su samo oni koji su bili dovoljno nesrećni da nalete na patrolu. Da budemo pošteni, bilo ih je i više, ali ne možete svaki roj pčela uhvatiti sa jednom mrežom.
Policija se herojski trudi. Akcije, planovi, patrole, psi tragači... sve to djeluje kao pokušaj da malom kašikom isušite okean. Dok saobraćajci vade pojedince iz kolone „omamljenih“, svi ostali prolaze pored njih kao da se vraćaju sa žurke u klubu „Hemijska harmonija“. Neko puši, neko šmrče, neko samo pije, ali svi voze. Brzo. Veselo. Užurbano. Kao da žure na sljedeću kontrolu, pa da prijave da su i oni „na redu“.
I nije problem što se ljudi drogiraju. To je već staro kao civilizacija. Problem je što više niko ne pita ko se drogira — nego ko ne. Mitološko biće u Baru nije više sirena ili vampir, već — trezan vozač. Njega niko nije vidio godinama. Policija je uhvatila jednog, ali ispostavilo se da je samo bio na terapiji pa mu je nalaz bio lažnopozitivan.
Šta je sa dilerima? E pa to je drugi žanr. Oni su nevidljivi, bestjelesni duhovi koji funkcionišu po principu „darknet u stvarnosti“. Njih nema na spiskovima, u zapisnicima, u zatvorima. Njihovi proizvodi, pak, ima ih u svakoj školi, svakom parku, na svakom uglu. Čini se da smo ušli u doba gde je droga besplatna kao vazduh — samo udahni duboko i kreni da voziš.
Javna je tajna da i mnogi lokalni rukovodioci i direktori javnih preduzeća „vole da izađu iz realnosti“. Bar se više ne dijeli na zaposlene i nezaposlene — već na one koji rade pod dejstvom i one koji tek čekaju svoju liniju. Kada na gradskim funkcijama imate ljude kojima je redovna praksa vikend-trip u LSD ili kokainskom stilu, šta onda očekivati od omladine? Oni samo prate primjere „uspješnih“.
A i kako drugačije kad je, ne tako davno, doskorašnji šef kriminalistike u barskoj policiji završio iza rešetaka, pod sumnjom da je bio jedan od šefova šverca cigareta — a prema mnogima, i droge. Ako je komandir iste one službe koja treba da goni dilere, u stvari saradnik kartela, koliko je onda inspektora, službenika i funkcionera u Baru u istom kolu? Koliko njih svira na toj istoj „bijeloj harmonici“?
I onda, kao šlag na sve to, akcija „Motocikl“. Policija kontrolisala 119 motora — i sankcionisala 70. Dakle, skoro pa dvije trećine. Koji je procenat previše? Osamdeset? Devedeset? Sto? Barski odnos je kao u pjesmi: „svi smo mi pomalo nenormalni, samo neki više, neki manje“.
Uz sve ovo, slobodu su izgubili pojedini domaći i strani državljani. Tradicionalno bratstvo i jedinstvo, ovaj put ne u izgradnji već u razgrađivanju mozga. Crnogorci, Turci, Rusi, Srbi, Albanci — svi smo mi jedno kad je u pitanju kokain. Granica nema, samo putokazi u „ekstazu“.
Ako mislite da pretjerujem, niste pažljivo pročitali službeni izveštaj tj saopštenje koje je juče ovaj portal prenio. Tamo, između redova, vrišti očaj jadne policije koja glumi da ima kontrolu. Kao da gledamo predstavu u kojoj glumci znaju da je scena lažna, ali publika već odavno ne dolazi — svi su u bekstejdžu, šmrču.
I šta onda? Slijedi „nastavak preventivnih i represivnih mjera“. Još patrola, još kontrola. Kao kada bi ste na požar sipali čašu vode — ali sa velikim entuzijazmom. Problem je, naravno, mnogo dublji. Ali lakše je uhapsiti 23 vozača nego pitati gdje su im dobavljači, ko ih štiti, ko ih štampa, ko ih vuče i zašto uopšte u Baru sve miriše na marihuanu.
Bar je danas laboratorija društvenog raspada. Ako želite da osjetite duh vremena, ne treba vam vremeplov — dovoljno je da otvorite prozor. I udisati duboko. Možda vas ponese, možda vam se zavrti, ali jedno je sigurno — više ništa nije čudno. Čudno je ako je sve u redu.
I zato, na kraju, čestitke našoj hrabroj policiji. Ne što uhvati sve — već što se još uvijek trudi. To je kao da igrate šah protiv uragana. Ali ne odustajete.
Bar — grad u kojem je samo sistem na terapiji.