Sveti Đorđe protiv aždaje barske vlasti: Još jedna šansa za privid života

Kad je kvorum čudo, a vlast simulacija, samo nebeska intervencija može spasiti ono što je davno propalo

.......

Kad bi Sveti Đorđe, sa svojom nebeskom snagom i kopljem pravde, odlučio da se umješa u barsku stvarnost, možda ( ali samo možda)  bi se u Baru dogodio kvorum. A i to pod uslovom da Svetac lično pohvata odbornike, dovuče ih na stolice i zaledi ih da ne pobjegnu čim se prozove treće slovo azbuke.

Uoči Đurđevdana, zakazan je nastavak legendarne, sada već mitske XXVI sjednice Skupštine opštine Bar,  koja više liči na seriju neuspjelih pokušaja oživljavanja nego na stvarni rad jedne institucije. Biće to četvrti pokušaj, nakon što su prethodna tri spektakularno propala — jer, što bi ljudi koji primaju plate za svoj politički angažman, zapravo radili svoj posao? I to su u vlasti...

Iz kabineta predsjednika Skupštine, Branislava Nenezića, medijima je nesporedno nakon trećeg prekida sjednice, podsjetimo, poslata jedna štura rečenica, bez emocija i bez objašnjenja : „Novi termin će biti naknadno poznat.” Kako i dolikuje ozbiljnoj administraciji u kojoj su „termini” i „naknadno” odavno postali najčešće korišćene riječi, često važnije i od same volje građana.

Koalicija na lokalu (DPS–SD–SDP–LP) koja postoji još samo u arhivama, kao fosil u muzeju političkih promašaja, u stvarnosti se raspala kao loša pozorišna grupa čiji glumci ne razgovaraju jedni s drugima, ne dolaze na predstave i sabotiraju svaku šansu da predstava uopšte počne. Formalnu većinu u barskom parlamentu, koji broji 37 mjesta, do sada je činilo 19 odbornika pomenute koalicije. Dakako, samo formalno — jer je u praksi ta većina postala fikcija.

S druge strane, opozicija sa 18 odbornika može mirno posmatrati ovaj administrativni raspad sistema, ne miješajući se previše — budući da vlast sama sebe urušava bolje nego što bi to i najsposobnija opozicija mogla postići.

Građani su tako svjedoci istorijskog trenutka: raspada vlasti koja se više ni trudi da se pretvara da vlada. Dok Bar klizi u administrativni i politički ponor, ovdašnji „lideri” provode dane u borbi za fotelje i noći u zakulisnim dogovorima i međusobnim podmetanjima, kao da je pitanje kome će pripasti posljednji preostali papir u kancelariji.

Teme koje se skupljaju kao prašina na dnevnom redu sjednice – urbanistički planovi, izvještaji javnih preduzeća, kadrovska pitanja – ne zaslužuju čak ni simuliranu pažnju onih koji bi trebali da vode grad. Bar je, po svemu sudeći, prepušten autopilotu – samo što ni pilota nema, ni goriva, ni plana leta.

Lokalna samouprava u Baru danas je nešto poput rijaliti programa u kome niko ne zna zašto je tu, šta treba da radi, ali svi do posljednjeg grčevito se drže kamere, pardona, funkcije. Sramota, nebriga i bježanje od odgovornosti već odavno su jedini program koji vladajuća koalicija nudi.

Dok se odbornici kreću kao zbunjeni statisti između ličnih interesa i stranačkih naredbi, nesposobni da obezbijede čak ni najosnovniji kvorum, građani ostaju zarobljenici jedne vlasti koja već duže vrijeme funkcioniše isključivo na papiru. A i tu sa sve većim pravopisnim greškama.

Koliko još puta treba da se okači obavještenje „sjednica odložena” da bi svima postalo kristalno jasno: ovdje više nema šta da se odlaže, ovdje je završeno. Koalicija je politički mrtva, a svaki pokušaj reanimacije — poput najavljenog nastavka 5. maja — izgleda kao performans za koji ni publika više nema živaca.

Bar nema vremena za ovaj politički zombi-šou. Potreban je hitan rez, hirurška preciznost, da se odvoje oni koji znaju i mogu od onih koji više ne znaju ni gdje je ulaz u skupštinsku salu.

Do tada, možda bi Sveti Đorđe mogao da pomogne. Jer ovim tempom, doći će Đurđevdan, i Đurđic, i svi mogući praznici, a barski parlament će i dalje — slikovito rečeno — jahati na aždaji sopstvenog raspada, bez ikakve šanse za pobjedu.