Informacije koje su danas objavljene u vezi sa incidentom u Podgorici, u kojem je navodno bio umiješan Danilo Mandić, bratanac i član obezbjeđenja predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, pokazuju da je čitava priča bila neutemeljena i, po svemu sudeći, ciljano usmjerena ka političkoj diskreditaciji šefa parlamenta u trenutku njegove, evidentno sve veće popularnosti.
Darko Perović i Aris Turković, lica koja su bila označena kao žrtve navodnog napada, pred tužiocem su kategorički negirali da ih je Mandić ranio. Turković je naveo da se ne sjeća događaja od 19. aprila, da su te večeri u lokalu konzumirali velike količine alkohola i da mu je u jednom trenutku pozlilo, nakon čega se probudio kod kuće sa bolom u nozi. Izričito je izjavio da ne zna kako je povreda nastala i da niko nije vršio pritisak na njega u vezi sa iskazom. Nije se pridružio krivičnom gonjenju.
S druge strane, Perović je takođe negirao da ga je Danilo Mandić ranio i dodao da je policija vršila pritisak na njega da okrivi Mandića za pokušaj ubistva. Upravo zbog te tvrdnje, policija je najavila podnošenje krivične prijave protiv njega.
Advokat Danila Mandića - Miroje Jovanović izjavio je da navodno krvavog obračuna zapravo nije ni bilo, što dodatno potvrđuje neosnovanost čitavog slučaja. Otuda, kako je rekao, nije moglo ni biti policijskog uviđaja.
Uprkos ovim činjenicama, pojedine političke partije kao što su DPS, SD i URA, pohitale su da u javnosti zatraže smjenu Andrije Mandića, koristeći neproverene informacije i navode kao povod za politički napad. Određen je i pritvor do 30 dana brataniću predsjednika Skupštine, ali bez ikakvih materijalnih dokaza da je Danilo Mandić koristio oružje ili službeno vozilo.
Postaje sve jasnije da je pokušaj podvale propao. Javnost je svjedok da su tvrdnje o navodnom oružanom obračunu demantovane od strane samih „žrtava“, i da je slučaj konstruisan na klimavim osnovama — bez činjenica, bez svjedoka i bez motiva.
U trenucima kada je Crna Gora na prelomnoj tački institucionalnog uređenja, ovakve političke manipulacije ne služe nikome. Ne samo da podrivaju povjerenje u pravosudne organe, već i urušavaju ozbiljnost političkog diskursa. Danilo Mandić zaslužuje punu rehabilitaciju u javnosti, a politički akteri poziv na veću odgovornost i poštovanje istine.
Danilo kao kolateralna šteta, meta je njegov stric
Nema nikakve dileme da je Danilo Mandić zapravo u cijeloj ovoj situaciji određen da bude "kolateralna šteta", te da je cijeli projekat sve izvjesnije namještaljke usmjeren na njegovog strica – Andriju Mandića. Moglo bi se zaključiti da ovo nije izolovan slučaj, već dobro osmišljen nastavak političke hajke koja je započeta spaljivanjem lutke s njegovim likom u Kotoru. Dakle, za sada sve ukazuje da cilj nije bio Danilo, već meta ostaje čovek koji je bio lokomotiva istorijskih promjena 30. avgusta 2020.godine. Primjetno je da se ne biraju sredstva – od simboličkog nasilja do fabrikovanja incidenata – sve u funkciji nerazumnog revanšizma i političke osvete prema onome ko je najzaslužniji za rušenje višedecenijskog antinarodnog i mafijaškog režima koji je personifikovao Milo Đukanović.